O vo je priča o prvom čovjeku koji je u povijesti zapamćen kao vampir.
Njegovi sumještani i danas pričaju priču o neobičnom čovjeku koji je hodao po selu s mrtvom ovcom na jednom ramenu i crnim mačkom na drugom ramenu.
Povijesni dokumenti spominju njegovo ime, a opisuju ga kao prvog pravog vampira.
Ovo je priča o prvom vampiru s imenom i prezimenom. Njegovo je ime Jure Grando.
Jure Grando – čovjek, vampir, legenda.
Legenda
L egenda o najstarijem europskom vampiru počinje 1656. godine u Istri, kada je u malenom mjestu zvanom Kringa, na mjesnom groblju pokopan mještanin Jure Grando.
Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati mještanima, mnogi su viđali njegovu utvaru kako luta selom sa sablasnim smiješkom na licu. Prvi kom se ukazao bio je pater Georgio, monah reda svetog Pavla, koji ga je sahranio i nad grobom mu služio misu.
Jurina udovica također se žalila, ponajviše seoskom županu Mihi Radetiću, da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, pa čak i siluje. Ali teroru nije bilo kraja.
Pater Giorgio došao je do još sablasnijeg otkrića koji posebno tjera strah u kosti. Naime Grando je kucajući na vrata donosio zlu kob, jer bi ukućanin na čija vrata bi pokucao, u roku par dana preminuo.
Jedne večeri Pater Giorgio našao se s vampirom oči u oči te je naoružan raspelom izustio ime Isusa Krista i naredio Grandu da prestane s terorom.
Grando je počeo plakati s vidljivim strahom u očima, što je iskoristio najhrabriji seljanin i župan Miho Radetić, koji je počeo goniti vampira, odlučivši ga ubiti. Pokušao je glogovim kolcem probiti vampirovo srce, ali nije uspio jer se kolac jednostavno odbio od njegovih prsa.
I tako je Grandovo lutanje i teroriziranje sela trajalo punih 16 godina, sve dok se jedan dan skupina hrabrih i srčanih mještana pod vodstvom župana Mihe Radetića nije okupila i odlučila tomu stati na kraj.
Uputili su se na mjesno groblje s namjerom da iskopaju Jurino tijelo, te da ga probodu glogovim kolcem i napokon okončaju razdoblje straha.
Tako je devetero mještana noseći baklje i raspelo krenulo habro ka groblju, nebili napokon zaustavili utvaru i vratili mir u selo. Kada su došli do groblja, otvorili su grob Jure Granda i zaprepastili se vidjevši da je leš potpuno očuvan, a pokojnikovo lice rumeno, štoviše, da im se smije.
Preplašena skupina brzo se razbježala, no župan Miho ih je opet okupio i poveo natrag do groba. Kada su se vratili, svećenik Giorgio progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: “Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira” – nastavio je s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama.
Zatim su mrtvom tijelu pokušali “protjerati zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu” ali im to nije polazilo za rukom: od “tvrdog trbuha” kolac se neprestano odbijao.
Naposlijetku je jedan od mještana, imenom Stipan Milašić, uzeo sjekiru i odrubio mu glavu. U trenutku kad je oštrica zaderala vampirovo grlo, prolomio se grozan krik, a Grando se počeo trgati i previjati kao da je živ. Iz grla mu je počela liti krv u tolikoj količini da se vrlo brzo čitava raka napunila krvlju.
Mještani svjedoče da se nakon toga mir napokon vratio u selo te da se utvara Jure Granda više nije pojavljivala.
Povijesni kontekst
I starska županija, osim turizma i tartufa, krije još jednu posebnost koja definitivno zaslužuje pozornost. Kringa, maleno naselje u općini Tinjan, kolijevka je naime prvog europskog vampira s imenom i prezimenom. Njezin mještanin, Jure Grando, prva je osoba koja se u povijesnim dokumentima opisuje kao vampir. Spominje se izraz ‘štrigun’, što je među lokalnim stanovništvom u Istri u to doba bio naziv za vampira.
No postoji i jedna potpuno drugačija verzija koja se u Kringi prenosi s koljena na koljeno, a koja nudi potpuno drugačije tumačenje tadašnjih nemilih događaja.
Po ovoj priči Jure Grando ne da nije bio vampir nego je bio pošten i vrijedan čovjek kojega je zadesila vrlo tužna sudbina. Bio je klesar, živio je na Grandovoj stanciji, a bio je zaljubljen u Ivanu ( ili po nekim varijacijama, Rosu).
Po tadašnjim običajima postojalo je pravilo „jus primae noctis“ (pravo prve bračne noći). Naime, po ovome „pravilu“ na razdjevičenje nevjeste imao je pravo gospodar imanja, a Kringom su gospodarili pavlini iz Svetog Petra u Šumi.
Ova priča govori kako se pavlinima usprotivio Grando, ne želeći da redovnici iskoriste pravo prve bračne noći i unesreće i Rosu i njega. Pavlini su se pobojali da će Grandov primjer povući za sobom i druge stanovnike Kringe te su naredili županu Mihi Radetiću da ga ubije. No, udarac krampom samo je onesvijestio Juru. Dok je izgledalo da je mrtav, ljudi su ga pokopali, a kada je došao k svijesti počeo je zazivati pomoć iz groba. Tada su ga župan Radetić i pavlinski redovnik Juraj proglasili štrigunom te otvorili grob, odrubili mu glavu i obezglavljenog ponovno zatrpali zemljom. Na taj su način izvršili naređenje pavlina, ali i onemogućili da Jure ispriča što se stvarno dogodilo.
Kako se ubijeni i samoubojice nisu smjeli pokapati na groblju nego van njega, Jure Grando je pokopan van ondašnjeg groblja. Danas bi njegovo mjesto ukapanja bilo, vjeruje se, pod kamenom stazom koja se nalazi iza crkve prema današnjem groblju u Kringi.
Ukoliko je ova verzija ispravna postavlja se pitanje zašto je Valvasor zabilježio upravo „vampirsku“ verziju? No u tom bi slučaju obrazloženje bilo poprilično logično. Vjerojatno su mu takvu verziju ispričali oni kojima je odgovarala, a ukoliko su do njega došle i neke sumnje, možda je zabilježio upravo takvu verziju kako bi, i sam pobožan, prikrio ulogu crkve u ubojstvu.
Literatura
I ako je mnogima na spomen vampira prva asocijacija Transilvanija i Bram Stokerov grof Drakula, prvi ikad pisani trag o vampiru zabilježio je slovenski putopisac Janez Vajkard Valvasor u knjizi “Slava vojvodine Kranjske”, koja je objavljena 1689. godine. Djelo je objavljeno u Nürnbergu 1689. godine, a sastoji se od 15 knjiga u 4 toma, na 3523 stranice i s 533 ilustracije od kojih mnoge prikazuju život u Istri i istarske krajolike. Prvi opis Jure Granda, iz pera slovenskog putopisca prikazuje štriguna kao seksualno nadasve aktivnog cinika, koji u svojoj zagrobnoj zloći zdušno prkosi crkvenoj i svjetovnoj vlasti. To su i osnovne karakteristike mnogih kasnijih literarnih vampira.
Priča o istarskom vampiru Juri Grandu je iz Valvasorovog djela prenošena u mnoge druge zbornike jezovitih priča, među njima i u čuveni vampirski zbornik Montague Summersa, a posredstvom almanaha Rajnski Antiquarius ušla je i u jedan zbornik što ga je uredio poznati nobelovac Hermann Hesse.
Postoje indicije da je upravo priča o Juri Grandu bila nadahnuće za prvu ikad napisanu vampirsku prozu u europskoj i svjetskoj književnosti, novelu Vampir Johna Polidorija (1819.), nastaloj prema predlošku Georgea Gordona Byrona, i da je tako vampir iz Kringe neposredno nadahnuo čitav jedan književni (i kasnije filmski) žanr čija popularnost ne jenjava do današnjih dana.
Posljednjih godina priča o vampiru Juri Grandu temelj je za književne, kulturne i turističke programe koji se pokreću i razvijaju u mjestu Kringa i općini Tinjan.
Juru Granda u svojim spisima spominju Erasmus Francisci i Johann Joseph von Goerres (La mystique divine, naturelle, et diabolique, Paris 1855.) koji detaljno opisuju legendu unoseći fantastične detalje, čineći tako priču mnogo zanimljivijom.
Hrvatski pisac Boris Perić također je istražio priču o Juri Grandu te napisao roman pod naslovom “Vampir”. Krenuvši od tog intrigantnog motiva Boris Perić je ispisao fantastični krimić o vampirima današnjeg vremena, onima možebitno stvarnima nastavljačima Jure Granda i o onima metaforičkima.
Kringa danas
P et kilometara južnije od Tinjana na mjestu željeznodobne gradine i kasnije rimske utvrde nalazi se Kringa, drugo po veličini naselje u Općini Tinjan.
U središtu naselja je župna crkva Sv. Petra i Pavla iz 1787., a trg krase i dvije rustikalne kamene cisterne i stablo ladonje. Ovo malo mjesto ima još tri manje, ali starije crkvice koje možemo obići u kraćoj kružnoj šetnji: crkvu Sv. Ane iz 1558. na groblju, Sv. Katarine i crkvu Sv. Antuna Opata te rustikalnu kalvariju sagrađenu 1876.
Inspiriran likom i legendom Jure Granda, Odbor za turizam Općine Tinjan s ciljem obogaćivanja kulturno-turističke ponude toga kraja, započeo je s projektom otvaranja muzeja. Muzej vampira Jure Granda u Kringi projekt je prezentiranja lokalne legende o prvom vampiru zabilježenom vlastitim imenom i prezimenom u europskoj povijesti, Juri Grandu.
Neobičan muzej, koji je u svome mjestu uredio Odbor za turizam Općine Tinjan, izaziva pozitivne reakcije. Posjetitelji su oduševljeni domišljatim grafičkim uređenjem vanjske fasade oko ulaznih vrata. U prvom unutrašnjem predprostoru u maloj suvenirnici mogu se kupiti suveniri, rukotvorine proizvođača s Tinjanštine. Kroz uska vrata posjetitelj ulazi u zamračeni labirint u kojem se upoznaje s pričom o Juri Grandi i njegovoj udovici Ivani. U središnjem se muzejskom prostoru kostimiranim lutkama, mrtvačkim sanducima, glogovim kolcima i batovima, ali i umjetničkim slikama i skulpturama dočaravaju istarske legende o vampirima.
Osim muzeja, u Kringi možete popiti jedan Vampirski koktel u caffe baru Vampire ili se uputiti do taverne Danijeli na jedan pravi Vampirski meni.
A da priča o Juri Grandu nije samo legenda svjedoči spomen ploča hrabrim ljudima koji su se suprotstavili vampiru. Spomen ploča ponosno stoji na staroj školi u Kringi na kojoj se poimence spominje devet muškarca koji su sudjelovali u ekshumaciji i dekapitaciji Jure Granda provedenoj 1672. na groblju sv. Petra i Pavla u Kringi.